.

Nemam sta da kazem, ni tebi, ni ikom drugom ista o tebi. Da smo ikada znali jedno s drugim, mozda bismo i sada znali kako odrzati… a ne, mi nemamo sta odrzati. Nikad nismo imali nista osim neke pogresne ljubavi. Koliko sam te samo puta preklinjala da me pustis, e pa sad sam sama otisla….

Nastavi čitanje →

Al’ s tobom opet ucim sve; da hodam i da govorim; da zelim i da osecam.

Tama, u pustom parku ispred Ekonomskog fakulteta okupanog kisom, skakuci po kockama poput djeteta drzim njegovu ruku dok mi objasnjava kretanje sahovskih figura. Blesavi osmjeh ne silazi s lica. Docekala sam svoje cudo. Naravno da sam ga tako dugo cekala kad sam ga trazila u krivom pogledu, nadala se krivom covjeku. Cinio me radosnom i…

Nastavi čitanje →

S njim je tretman poseban, svaki je dan dolce vita.

Nemoj mi kvariti, ovo dragi. Nedostaje ti nasa ljubav? I meni stosta nedostaje, ali u zadnje vrijeme ti sve manje i manje. “A ti? Dolazis li ti u moju buducnost?” Nemam ja sta tamo traziti. Dovoljno si mi proslost obiljezio, ne dam ti buducnost. Trebao si o tome razmisljati prije nego sto sam pocela polagano…

Nastavi čitanje →

Nisam slep, vidim tvoj osmeh kada ga spomenemo…Volis ga, jos uvek. Tako ga volis.

Da. Volim ga. Voljela sam ga. I jedan dio mene ce ga vjerovatno uvijek voljeti. Ali, ne zelim ga. Trenutke s tobom ne bih mjenjala ni za sta njegovo. S tobom ne boli, a njegov svaki pogled razara. Pa ne trazi da o njemu pricam, jer sjaj u oku sakriti ne mogu, a nije ga…

Nastavi čitanje →

Privukao sam je sebi, i odmah je pronasla mesto izmedu mog vrata i ramena, godinama kalupljeno za njenu glavicu.

I dalje tvoj glas u masi drugih raspoznajem, povlacis me u onaj grceviti zagrljaj nakon kojeg nisam svoja, tjelo drhti a srce zeli da iskoci. Ali, moram ti reci da ovih dana kasnis za mnom i vise nego obicno. Vec neko vrijeme spustam glavu da osluskujem tudji tam-tam pod majicom; dugo me neki zvuk nije…

Nastavi čitanje →

Nekad ljubav jednostavno nije dovoljna.

Nakon toliko vremena, nemamo mi bas nekih uspomena. Nekadasnji poljupci i ruka i ruci odavno su mi se zamaglili, zamrli. Imamo susrete, neke sudbonosne, a neke za koje samo zelimo vjerovati da su takvi. Jedno ljuljanje na ljuljasci. Poneke pozive kasno u noc. I sjaj u oku nakon svakog susreta popracenog grcevitim zagrljajem. Ne, nije…

Nastavi čitanje →