-Fumer dommages à ta sante.
-aimer toi aussi.

Kao da opet pocinje.




I make no apologies for how I chose to repair what you broke.








<3

Counter: 56551

Postovi


08.04.2013.

A mi se i dalje ponasamo kao da imamo sve, a nemamo nista.

Narocito sad.
Sad ni ne mozemo imati.
Sad ni ne zelim, ne zelim nakon predivnih osam mjeseci s njim.

Kad nismo uspjeli u pravo vrijeme necemo ni u pogresno...

05.03.2013.

Iz nekih starih, starih razloga...

"Ne lupa mi vise srce kad me nazoves. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno vec odavno umorio. Ne brini, i dalje si mi draga, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustio... Tek onoliko da ponekad pozelim da cujem da si srecna. Samo toliko..."

Nosi sa sobom ove razgovore, poljubac u prolazu i neodredjena dogovaranja kafe.
Nosi i ovaj blesavi osmjeh i uznemirenost probudjenu nakon dugo vremena iz nekih starih razloga.
Ne treba mi. Ne trebas mi.
Volim njega. Njega, njega. I samo njega.
Zakasnio si.
Sad mi samo budi dobro, dragi, bivsi dragi.
Ja ti se vise ne nadam. Vise te ne cekam.
Image and video hosting by TinyPic

05.01.2013.

Ljubav. Ljubav je smisao zivota.

Uvijek sam mislila kako ce svi drugi biti samo jos jedan moj hir, tebi u inat. Godinama su i bili samo jedno poglavlje u nasoj ljubavnoj prici.
A sada, te stranice palim jednu po jednu dok pisem jednu novu knjigu zivota svog.
Jedan od desetine njih koje sam upoznala u tom malom lokalu u koji smo navracali svakog dana, jedan od njih kojima na prvu ni ime nisam pamtila, koji su bili neko nebitan i prolazan u mojim ocima, mada on i danas tvrdi 'Od dana kad sam te vidio zavolio sam te'. Par kafa i poruka svaku noc u isto vrijeme.
Nista od toga nisam za ozbiljno shvatala, ali svakoj sam se kafi radovala, svaki osmijeh s njim bio je najiskreniji i svaki njegov kompliment bio je poseban.
Sjecam se ruze koju sam dobila istog dana kada je on shvatio koliko sam razocarana u ljubav.
I komentara njegovog najboljeg prijatelja koji je odmah znao o kome se radi iako nije poznavao mene niti znao tebe, ali je prisustvovao jednom od onih nasih susreta pracenih grcevitim zagrljajem.
Svaki dan i svaki korak predjen pored njega svakim trenom je primao veci znacaj.
Meni je duze nego ikad trebalo da shvatim koliko mi se lako uvlaci pod kozu, zaboravila sam kako je to primati nekog novog kao podstanara svoga srca.
Cak i nakon prvog poljupca i blistavog osmijeha trebalo mi je dugo, dugo da priznam da se vec zastalno uselio tu i da nema potrebe da placa stanarinu.
Drhtaji moga tjela kada mi je prvi put rekao da me voli zamjenili su svaki uzdah koji mi se otimao kada bi se tvoje ime pojavilo na mome telefonu.
Osluskivanje otkucaja njegovog srca zaglusilo je sve prazne rijeci koje si ti ikada govorio.
On je postajao sav moj svijet, a ti samo mrlja iz proslosti koja mi je otezavala da ponovo nekome vjerujem.
Srce mi se para kada dopustam da on placa tvoje greske i mucno rusi zidove samoodbrane oko mene koji su zbog tebe podignuti.
Ali jedno je neosporno, volim ga svim svojim bicem, cjelom dusom i tijelom. Vise od svega. Vise nego sto sam tebe ikada.
I nista drugo mi nije bitno.
Image and video hosting by TinyPic

02.12.2012.

.

Nemam sta da kazem, ni tebi, ni ikom drugom ista o tebi.
Da smo ikada znali jedno s drugim, mozda bismo i sada znali kako odrzati... a ne, mi nemamo sta odrzati.
Nikad nismo imali nista osim neke pogresne ljubavi.

Koliko sam te samo puta preklinjala da me pustis, e pa sad sam sama otisla.
I sretna sam. Sretnija nego sto sam s tobom ikada bila ili mogla biti.
Volim ga.
I ne molim vise da mi se vratis, molim samo da svi oni tragovi koje si ostavio, sav inat, ponos i strah isceznu kao i ti, jer mi je muka od toga sto on placa tvoje greske.

03.11.2012.

Al' s tobom opet ucim sve; da hodam i da govorim; da zelim i da osecam.

Tama, u pustom parku ispred Ekonomskog fakulteta okupanog kisom, skakuci po kockama poput djeteta drzim njegovu ruku dok mi objasnjava kretanje sahovskih figura.
Blesavi osmjeh ne silazi s lica.

Docekala sam svoje cudo.
Naravno da sam ga tako dugo cekala kad sam ga trazila u krivom pogledu, nadala se krivom covjeku.

Cinio me radosnom i zaludjenom.
Ali nikad ovako sretnom i zeljnom...
Ovako voljenom.

19.10.2012.

'Kako da i napisem nesto kad sam sretna; svi mi znamo da najlepse reci napisu najtuzniji.'

13.09.2012.

S njim je tretman poseban, svaki je dan dolce vita.

Nemoj mi kvariti, ovo dragi.
Nedostaje ti nasa ljubav?
I meni stosta nedostaje, ali u zadnje vrijeme ti sve manje i manje.

"A ti? Dolazis li ti u moju buducnost?"
Nemam ja sta tamo traziti. Dovoljno si mi proslost obiljezio, ne dam ti buducnost.
Trebao si o tome razmisljati prije nego sto sam pocela polagano uciti sta je sreca i shvatati da nije ni malo nalik na nas.
Image and video hosting by TinyPic

01.09.2012.

Nisam slep, vidim tvoj osmeh kada ga spomenemo...Volis ga, jos uvek. Tako ga volis.

Da. Volim ga. Voljela sam ga. I jedan dio mene ce ga vjerovatno uvijek voljeti.
Ali, ne zelim ga.
Trenutke s tobom ne bih mjenjala ni za sta njegovo.
S tobom ne boli, a njegov svaki pogled razara.
Pa ne trazi da o njemu pricam, jer sjaj u oku sakriti ne mogu, a nije ga vrijedan.
Znam da nije.
Image and video hosting by TinyPic

20.08.2012.

Privukao sam je sebi, i odmah je pronasla mesto izmedu mog vrata i ramena, godinama kalupljeno za njenu glavicu.

I dalje tvoj glas u masi drugih raspoznajem, povlacis me u onaj grceviti zagrljaj nakon kojeg nisam svoja, tjelo drhti a srce zeli da iskoci.
Ali, moram ti reci da ovih dana kasnis za mnom i vise nego obicno.
Vec neko vrijeme spustam glavu da osluskujem tudji tam-tam pod majicom; dugo me neki zvuk nije toliko radovao.
Samo, nakon tebe sam neizrecivo oprezna; puna sumnje i nepovjerenja.
Ne dozvoljavam sebi pomisao da sam uistinu sretna, itekako si me od srece oducio.
Kadgod bih da joj se prepustim glas razuma neprestano ponavlja da ce ona uskoro isceznuti, unistiti me.
Ludi razum, nije svaka sreca nalik onoj koju si mi ti nekada podvaljivao...
Image and video hosting by TinyPic

23.07.2012.

Nekad ljubav jednostavno nije dovoljna.

Nakon toliko vremena, nemamo mi bas nekih uspomena.
Nekadasnji poljupci i ruka i ruci odavno su mi se zamaglili, zamrli.
Imamo susrete, neke sudbonosne, a neke za koje samo zelimo vjerovati da su takvi.
Jedno ljuljanje na ljuljasci.
Poneke pozive kasno u noc.
I sjaj u oku nakon svakog susreta popracenog grcevitim zagrljajem.
Ne, nije to dovoljno. Nama nista nikada nece biti dovoljno.
Uvijek cemo ostati ovo dvoje ljudi koji preferiraju zamjenice u jednini, dvoje ljudi koji sve djele na 'moje' i 'tvoje', jer nemaju nista sto bi mogli nazivati 'nase'.
Dobro je da nemamo.
Zamisli da smo imali neku nasu srecu... pa je iscjepkali na parcad kako bismo je razdijelili.
Ovako se makar tjesimo da svako ima svoju srecu, ma kakva bila.
Nismo mi bolje ni zasluzili poslije svih igri ponosa i casti, prokockanih sansi i neispunjenih obecanja...

Ah, glupe li mene, o kojim nama ja to uporno govorim uopste!?

09.07.2012.

"Neki bar imaju opravdane razloge zasto nisu uspjeli. Mi sad imamo samo hrpu gluposti, inata i ponosa. Sve, samo ne opravdanje."

Brines se kad cu doci kuci i boli te sto sam u muskom drustvu...

Pa, zakasnio si, mili.
Odavno nemas prava na takve opaske.

26.06.2012.

"Neki misle da nije imao srca, slucajno znam da ga je imao, mada moram priznati da mu to nije bio najkarakteristicniji organ... Ipak, ne zameram sto ga nije preterano forsirao. Naime, odavno se to srce tretira kao napuklo..."


Napuklo. Prepuklo.

31.05.2012.

.

"Ti bas uzivas u tome sto me furas. Ma uvijek si samo to i radila - furala me. Moze ti se kad si tako lijepa."
A ja se samo smijem toj tvojoj upornosti. I gluposti.
Kako ne vidis koliko sam losa po tebe? Zar ti ne dolaze do glave tvoje vlastite rijeci da si mi oduvijek bio samo utjeha.
Rijeci na koje se ja opet samo nasmijem, jer me to zabavlja i govorim ti kako meni ne treba utjeha.
Pogotovo ne od tebe.

Osim toga, ovaj put je drugacije.
Ovaj put se ne svetim niti inatim.
Ovaj put mi ne trebas.

29.05.2012.

Kisa je padala...

A mi smo ko dvije budale stajali na raskrsnici mokri do koze ne pustajuci se, znajuci da kad se pustimo - to je to. I vremenom smo otisli, jer, znali smo, tako mora biti.

Falit ce mi ono kad me zoves 'mace'.
I nacin na koji se nasmijes svakoj mojoj gluposti.
Falit ce mi da ljudi govore kako smo sretni sto se imamo.
I da nas je lijepo vidjeti zajedno.
Falit ce mi svako tvoje durenje. I svako moje 'mrs' koje izgovorim uvijek sa osmijehom na licu.
Falit ce mi prepirke nakon kojih se uvijek pomiris s tim da ja moram biti upravu.
Falit ce mi cak i svako moje prikrivanje smijeska koji se javlja i najmanjom asocijacijom na njega; neuspjesno prikrivanje smijeska za koji znam da te boli, ali ti sutis.
Falit ce mi da ti nabijam komplekse.
I da me, onako, iznenada obgrlis s ledja.
Mnogo toga naseg ce mi faliti.
Jer sam se tako brzo i lako navikla na svaki tvoj nacin da mi upotpunis i uljepsas dan.
Ali, nema smisla boriti se za puteve koji ce uvijek biti pogresni.



I naposlijetku - opet on.
I nakon svega tvog cistog i njeznog iznova sve njegovo prljavo i provokativno...
"Je li me to volis?"
"Ne, ne volim."
"A zasto drhtis?"

Eh, koliko je samo vremena trebalo da to izgovorim.

14.05.2012.

Srce nikad ne odabire onaj put kojim razum podje.

A da te zavolim?
Ma ne bih ti, vjeruj, nista dobro tim donijela.
Samo iluziju srece koju bismo zajedno gradili.
A i sta ce ti ovo moje srce? Ono odavno ne kuca bas najbolje.
U njemu je malo toga ostalo.
Ostala je slika dvoje djece koji nikada nisu znali kako da se vole. Kako da se imaju i kako da se sacuvaju.
Ostalo je par lijepih scena i mnogo porusenih i neispunjenih obecanja.
Ostala je navika da pri susretu odavno znanih pogleda na tren zastane.
Ostala je praznina i nedorecenost.
Ostale su nekad drage rijeci koje se sad cine uzaludne i istrosene.
Ostao je strah.
Ostale su rane od brojnih bitaka, najvise od onih koje je vodilo s razumom.
Ostala je potreba da oci opet zasjaju.
I nemogucnost da se sprijeci mahniti osmjeh na licu kad njega neko spomene.
I, naposlijetku, ostalo je tvrdoglavo odupiranje razumu da tebe zavoli.
Sta ce ti to srce?
Vjeruj mi, ne treba ti takvo.


Stariji postovi