-Fumer dommages à ta sante.
-aimer toi aussi.

Kao da opet pocinje.




I make no apologies for how I chose to repair what you broke.








<3

Counter: 59128

Postovi


25.04.2012.

Umorna sam od traznja resenja, koje je uvek na dohvatu nasih kratkih ruku. I prolazi vreme, ruke nam jacaju, ali ne rastu.

Ove nase rijeci nas odavno vode jedino do vraga.
Nema ih puno, a jos manje govore.
Samo to da me jos nisi prestao, da te nisam prestala.
A to je sve, i nista.

A sretna sam. Kunem ti se da jesam.
On je sve ono sto ti nikada nisi znao biti.

17.04.2012.

To platit ce netko ni kriv ni duzan kad ruku mi da...

Pred zidine duse ja stavit cu strazu od sumnje i straja; da se nikad vise 'vaka ljubav ne ponavlja.

Ti ces uvijek pronaci nacin da slomis nesto u meni, pokvaris moje.

Ne zna on koliko je to tvoje srce meni postalo bezvrijedno.
Ne zna on da mi ne postojimo.
Njemu ne moze biti svejedno kao meni.
Jer ja te znam, mili, itekako te znam.
Znam da me sebi branis, kao sto ja sebi tebe branim.
Kad se konstanto boris protiv sebe, poneku bitku izgubiti moras.
I onda te obuzme ona gorcina sto nisam tvoja, nisi moj.
Pa tako da znam i da su svi 'nasi' trenutci jedino trenutci slabosti. Nista vise.


Pokusala sam sagraditi nesto novo sto dalje od tebe, mada ti ocito nikada nisi dovoljno daleko.
Ali, ne zanosi se. I previse si toga srusio.
Ovo ti ne dam.

06.04.2012.

Za ovaj grad nije umrijeti grijeh.

I kada suti Sarajevo pjeva; i kad zmiri svjetlucaju mu oci.
Suzama kisa u oluk se slijeva; Sarajevo ce biti, sve drugo ce proci.

Mirise Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke. Poput stare hanume sa Vratnika. Mirise somunom ramazanskim. Mirise Tabijom i barutom topa tabijskog. Mirise Miljackom, Bembasom, cuprijama. Mirise bolan prijatelju... Osjeti i ti malo. Mirise dzamijom i minaretom, mirise crkvom, Sinagogom i Sahat-kulom starom. Mirise Saracima i Kovacima, Sedrenikom i Bistrikom... Mirise prijatelju, stani malo pa miruhni. Mirise vodom sa Sebilja i drugih cesmi. Mirise cevapima, burekom, sirnicom, krompirusom. Mirise kahvom przenom, osjetis li ? Mirise bakrom i kalajom, mirise kaldrmom. Mirise ljudima stranim i domacim, poznatim i nepoznatim.

Mirise prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom. Suzom majke koja je sina dala da bi Ti danas mogao mirisati Sarajevo.
Zato stani pa duboko udahni, osjetit ces jos vise nego sto ti rekoh, jer jos vise i ljepse mirise Sarajevo.

02.04.2012.

Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati.

Nemoj mi govoriti da sam ravnodusna, bezosjecajna.
Ja sam svoje osjecaje rasipala po cesti zajedno s komadicima sebe same...
Ali, svi oni koji su pokusavali da me sakupe nisu uspjevali da me i sklope.
Takvi me nisu mogli sklopiti ni sastavljenu.

Ja se ne zelim mjenjati.
Jer, kada spustim karte na sto, gubim mogucnost za blef.
A ja samo to znam, blefirati.

Ja sam ti od onih sto sa sobom znaju najmanje.
I tesko se boriti protiv svih mojih slicnosti njemu, slicnosti koje su i previse ocite.
On je bio sve ono sto ja i sama jesam, samo se ja uporno borim, protivim tome da mu i na tren budem slicna.
A jesam. Ne slicna, ista sam. Identicna.

Trebali su te upozoriti, ja ne ostajem i ne osvrcem se.
Imam svoje nacine i samo po njima znam.
Ne trudi se mjenjati ih, ne pokusavaj mi nametnuti svoje.
Samo ces me jos gurnuti od sebe.
Pa ces ostati bez mene, budalo moja.

28.03.2012.

Ali nemoj. Nemoj mene vezati.

Ovakva ce te tesko zavoljeti, tesko ces joj se svidjeti i tesko ce ti to ona priznati. Ma, i kad prizna, opet ce ti tesko ljubav pokloniti. Ali kad te zavoli, nece te ovakva, prijatelju, nikad ni prevariti ni iznevjeriti. Takva ti je ona.

Ja ti ne znam za sretne krajeve.
Niti u njih vjerujem.
I nemoj me tjerati da dajem cijelu sebe.
Ja to ne znam i ne zelim.
Jer ja i imam samo sebe.

26.03.2012.

26.3. -Jedna je zvijezda promjenila mjesto, al' ne i sjaj.

Najmiliji moj, nadam se da si danasnji dan docekao s onim, meni najdrazim, osmijehom gdjegod da si.
Ovo ostaje vjecno samo tvoj dan. Ja mislim i mislit cu na tebe. Cuvajuci te u grudima dok me bude.

Ni slutio nije koliko ga ljubavi ceka...

15.03.2012.

Cudna je zvercica strast.

Nizu se rodjendani...
Case, cigarete i poljupci.

Sve se to nadje da na trenutke ispuni ovo nistavilo koje su ostavile sve ove godine.
Nistavilo koje je sve sto je u meni ostalo nakon sto je iskorjenjen i posljednji trag tebe.

I prijaju mi svi dodiri i poljupci.
Tudji dah na vratu i osluskivanje otkucaja srca.
Snaga i ponos kada sutradan ravnodusno prosecem u potpunosti vladajuci sobom.
Dignute glave, usana iskrivljenih u ugodan smijesak.
Svoja.

27.02.2012.

Ja uvijek mogu negdje pronaci spas. Spas od tebe, od sebe same.

"Dobro moje..."
Nema tu nista dobro, mili moj. Tvoje jos manje.

Samo ponekada, bjezeci od sebe krenem ka tebi.
Ali ne, ne brini. Prodje me to za tren.
Na svojim vratima ti mene neces vidjeti, ma koliko me iscekivao.
Ja sam te se cijelim bicem odrekla. Do srzi sam samo svoja.

19.02.2012.

Ja nemam nikoga konkretno, uz kog bih bio i sretan i lud i tako miran i siguran svud, ja nemam nikog da masta i prica mi svasta svu noc.

A bas mi to ponekada zatreba.

Ovih dana se gusim u patetici.
A cijeli zivot bjezim od nje.

Borim se sa svim onim sto jesam.
Borim se s nadom i ponosom.
Sa teznjom i inatom.
Sa potrebom i zeljom.

Dugo sam od tebe bjezala.
Ne znam da li sam pobjegla ili te se jednostavno odrekla.
Ali ne trazim te vise.

Ne trazim vise nista.
Samo cekam, cekam sve ono sto s tobom nisam docekala.

04.02.2012.

I make no apologies for how I chose to repair what you broke.

Naucila sam davno i bez tebe biti svoja.
Bez tebe podnositi studen i zimu.
Nikad nisi znao kako biti tu, biti moj.
Pa, ne moras se vise ni truditi.
Ne brini se, pronasla sam ja nove nacine.
Svoje. Ne moje i tvoje, moje i moje.
Kao sto je i sve drugo sto imam samo moje, nikad tvoje.

I da znas...
Odlicno sam.
Ne moras ni pitati, sama cu ti reci.

31.01.2012.

Moje je proslo. A tvoje, vidis, nikada nije ni bilo.

Bio si neko moj, moj najmiliji.
A kako neko moze biti tvoj, a ujedno svaciji?
Ne moze, dragi.
A ti si upravo to - svaciji.

Tako da te pustam i prepustam.
Uvijek si me pitao zasto se ja tebe ne odreknem kad se ti ne mozes odreci mene.
Pa evo, odricem se.
Polako. Ali sigurno.

Necu ti lagati, odricem se s tobom dijela sebe.
Ali, mi vise nikada necemo biti mi.
Snovi su nas se odrekli, pa je vrijeme da se i mi odreknemo njih.

A ti uradi ono sto najbolje znas, odvedi nju u krevet.
Kao i svaku do sada, a vjerovatno i od sada.
S jeftinima ti je uvijek najbolje islo.

Pa onda opet meni dodji...
Tebi nikada nista sveto nije bilo.
Zasto bih sada povjerovala da ja jesam?

28.01.2012.

28.

Dve i po godine smo taoci inata...

Dosta je.

18.01.2012.

"Istina je, sve do posljednje rijeci" - Znam, o, itekako znam, mili.

"Znas prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim, bas voleo. Istinski, ludo i bez razmisljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveca. Sa mnogima sam bio, ali uvek sam nju nosio u srcu. Najvise mi je trebala, a eto.. Bas njoj sam najvise bola donosio. Nisam mogao da prihvatim cinjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vracao, a ustvari bezao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledecem dokazao da sam djubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada...
- A sta sada? Preboleo si je?
Ma kakvi! Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
- Zasto sada ne odes i kazes joj sve?
Eh, vidis... Uspeo sam sta sam hteo. Otisla je od mene. Sad kad se vratim, vise je nema. Kazu da voli drugog, znam da to nije istina...
Ali...
- Idi do nje onda.
Ne mogu.
- Zasto?
Ukljucila je razum. Shvatila je da sam, ipak, preveliko djubre i da je ne mogu voleti nikad. Voleti onako, klasicno. Ne mogu biti tu za nju, a uvek cu ocekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteze doci i zagrliti je, mada znam da ona meni bi.
- Tebe je nemoguce shvatiti!
Eh prijatelju, znam... To cujem cesto. Samo jedna osoba mi je rekla da me razume..
- Ko!?
Pa, ona, druze..."


-Balasevic.

15.01.2012.

Pomoli se za nase vrijeme.

*Jedina koju je ikada volio.
Priznajem, lijepo je biti tako opisana od nekog nepoznatog, i to nakon toliko vremena.
Nakon toliko vremena se zapitas da li je sve bila samo navika. I onda nesto tako dodje do tebe i shvatis da uprkos svim zidovima i ogradama koje si dizala ostao je jedan most, most koji jos uvijek jedino njega ponekada propusta do tvog srca.

Bili smo stvarni, mili.
I imali smo se onako kako smo samo mi znali da se imamo.
Ali predali smo se. Pa sam ja sve nade i zelje ostavila za sobom.
Naucila sam da zajedno ne mozemo, kakvi god nam bili ovi dani u kojima smo daleki.

I ne brini, mrgude moj...
Vec sutra cu opet u kutije staviti ovu nostalgiju i osjecaje.
Vec sutra se ja vracam svom prkosu i ponosu.

A ti, ti budi dobro, samo mi budi dobro.

09.01.2012.

-

Ljubav. Potreba. Strast.
Naizgled vjerni saputnici, a meni teski suparnici.
Raspodjeljeni u tri tjela, za tri muskarca.

-Baskrajna ljubav onome koji je gore. Onome koji je najvise zasluzuje ma gdje i ma s kim bio. Onome koji je bio moj i vjecno cu ga svojim smatrati.
-Potreba provucena kroz niti ceznje onome koji me rastavlja i sastavlja neprestano. Onome koji godinama nezasluzno drzi dobar dio moje srece. Onaj koji me ne pusta da odem, a ne daje mi razlog da ostanem.
-I strast onome u prolazu. O kojem znam malo, a puno mu dajem. Onome s kojim kad sam nije bitna ni proslost ni buducnost, samo taj tren u kojem me cini zadovoljnom i potpunom.


Noviji postovi | Stariji postovi