-Fumer dommages à ta sante.
-aimer toi aussi.

Kao da opet pocinje.




I make no apologies for how I chose to repair what you broke.








<3

Counter: 59549

Postovi


04.01.2012.

Necu pustiti uzdah kad zamislim te.

"Dama moja lijepa, sta cu ti ja u zivotu?"
Ne znam ni ja, mili.
Otidji, najbolje je.

Meni je bilo lijepo tudje usne i ruke osjetit na sebi, docekujuci Novu godinu.
Dobro mi je, sve dok si ti dovoljno daleko.

-Volim te.
-Ne vjerujem ti.
Na tome sve i ostaje, mom porusenom povjerenju u tebe.

31.12.2011.

Previse je ponosa i previse godina izmedju nas. Sad vise i ne zelim da se vratis.

Tako smo daleki...
I sve sto je bilo, bilo je.
Ako je ostalo nesto jos da ti oprostim, kad kazaljke se poklope i to ti oprastam.
Ali, kad se te kazaljke poklope i kada udjemo u Novu godinu, ovako daleki, ja i posljednju stranicu nase price, onu najmiljiju, na kojoj smo ginuli od ljubavi, kidam.

Jer, oni ljudi na nasoj jedinoj fotografiji, to nismo mi.
Ta su djeca znala bolje od ovoga.

23.12.2011.

Jer sve se menja, i sve tece... Covece.

Cujes tisinu? Taj zvuk... Prolazi vreme.

17.12.2011.

Sada je sve drugacije. Ponekad' joj fali njegov osmijeh. I njen osmijeh kada je sa njim. Nista vise.

Sve smo mogli mi...
Ali, nismo znali, mili.

Zbogom ti.
Mene su 'dovidjenja' umorila.

15.12.2011.

Da li covjek na kraju sve, bas sve preboli?

Nakon pola godine naucila sam se nositi s bolom.
Otupio je. I stvorio prazninu tvog oblika. Boje tvojih ociju.
Ali, ne.
Ne prebolis, ne naviknes se.
Jos se uhvatim kako te pogledom trazim po prostoriji.
Jos se uhvatim kako se pitam gdje si.
Pa se gorko nasmijem i kazem sebi da si dobro. Da me cuvas i cekas.
Ostajes tu, samnom. Nosim te u svakom dahu.
Za svako dobro jutro i svaku laku noc.

15.*

08.12.2011.

Nedostaje? NE-DOSTA-JE.

Medju svom borbom, nadom, drhtajima, ponosom i inatom izgubila se ljubav.
A ja je nemam namjeru traziti.

06.12.2011.

A gdje si u decembru, kada snijeg sve prekrije i kad mi treba topline?

Ma nema meni vise radosti s tobom.
Sada i da mi je ponudis, ja je vise ne zelim.
Svega tvoga se odricem.

Eto, lijepi moj, snijegu se sada radujem; kao sto se nekad radovah tebi.

01.12.2011.

A gdje su nestale bajke, ljubavi? Ovo? A ne, ovo su samo lazi i navike. Nema tu sretnog kraja.

Nazoves jos tako, tu i tamo, da pitas sta radim.
Hladno pricas kako je ona saznala za mene i kako vristi i tersa ti.
Pa i ja bih mili, da poput nje nisam svjesna koliko je sve to nase beznacajno, onako, cisto iz neke navike sto je ostala.
Izmedju redova ti glas gubi formalnost i poprima toplinu pa pitas jesam li dobro.
Jesam, mili. Kako ne bih?
Vec odavno sve ide i bez tebe. Nekako.

"Ja sam inace sasvim OK, ako si to htela da saznas? Ovih dana mi, doduse, svi govore da im delujem nekako umorno, ali ti znas da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono sto stvarno osecam..."

28.11.2011.

I u ocima ti vidim da jos uvek volis me; ako ne, onda nestani - izvoli, preboli me!

Nema nas, mili.
Ne znam ni da li nas je ikada i bilo.
Ma sve i da jeste, odavno smo izgubljeni; kasno nam je sada da se trazimo.
Prekasno.

Samo srce, iz neke navike, jos ponekad malo jace zalupka. A oci se zacakle.
Samoj jos ponekad, uhvatis me na prepad.

I dalje pitam sebe ko sam ja, ko si ti, ko smo bili mi;
da li smo stvarno negde zalutali, neke stvari precutali...

26.11.2011.

"Sto nama ovo treba?" -"Ne znam, ali ne znam ni sta bih da mi ne treba..."

Telefon je sinoc zazvonio u cetiri ujutro... i prije nego sto sam postala svjesna, poznati glas mi je saputao u uho.
Kazes, ne mozes da spavas.
Kazes kako bi me volio tu, pored sebe... kako bi mi bilo toplo pod tvojim jorganom s obzirom da si u mom glasu prepoznao drhtaje od hladnoce.
Pricas mi kako izgledam, i kako bih ti takva bila najljepsa... u staroj sirokoj majici, nenasminkana, jos nerazbudjena, skupljene kose.
I dok mi pojasnjavas sitnice, ja se pitam kad si naucio sve te moje pojedinosti.

Nisam u pravu kad kazem da mi nije mjesto tu? Mozda i nisam, mili.
Ali, nisi ni ti kad tvrdis da jeste.

Ona mi nikad nije bila bliza nego tad. I nikad dalja...

22.11.2011.

Ostat ce okrugli trag na mjestu satre.

Savrsenstvo se odigralo dvije noci zaredom.
U ovoj maglovitoj svakodnevnici Sarajeva jedan veliki covjek obasjao nas je.

Ali, neko je nedostajajo.
I nemoj si umislajati...
Ti, gdje si, da si, neka si, samo nek dalek si.

On, on trebao je biti tu.
Nije mogao.
Pa sam ga ja cuvala u svom dahu, u svom oku.
Kao i uvijek.



Nadam se da cemo se jos videti u nekom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

17.11.2011.

Stvarat' ce se neke lijepe uspomene, daleko od tebe...

Formalnost i drskost mi idu bolje od iceg.
Ja sam naucila da to smatram pobjedom svojom, ponos me moj naucio.
Ali, buduci da "ja" i "mi" odavno vec ne spadaju u istu kategoriju rijeci - moja pobjeda je ujedno i poraz nas. A krajnje je vrijeme da mi "ja" dodje malo ispred "mi".

13.11.2011.

Poslije tebe, svaki mi je bio mnogo bolji, a ni jedan ti nije bio ravan.

"I ona ljubav, kakva god bila, priznajem, meni je valjala, ali dusa se predala, srce odustalo. I sta mi ostade? Sjecanje da sam ti se nadala i nada da cu se, barem jos jednom, nekome tako nadati. Kao sto nadah se tebi."

07.11.2011.

Dalje zaista ne bih imala nista vise da ti javim, jedino mozda to da si ostao najlepsa medalja iz najlepseg rata, u kome su mi srce amputirali.

- I za ljubav sam postala teski laik. Postoje neki veliki razlozi zbog kojiih bih je unistila i porekla i neki mali razlozi zbog kojih je ne mogu pustiti, prokleti sve i otici.
To je i bilo otprilike sve sto sam ti imala reci o toj nasoj glupoj ljubavi. I drago mi je sto jesam.

I molim te, nemoj meni vise dolaziti i traziti savjete kako ces ti mene prestati voljeti. Samo ti se cini da je meni uspjelo, znas i sam u kolikoj sam mogucnosti prkositi ti.

"Ja sam vidio da su sve bile poslije tebe lazne..."
Bas lijepo od tebe.

01.11.2011.

Gdje su one rijeci velike?

"Volis li me?"
"Zelim ti sve najbolje, svim srcem. Protumaci to kako hoces."

Postavljas mi to pitanje iznova i iznova, danima, mjesecima, godinama cak.
I sto vise izbjegavam odgovoriti tebi, manje znam odgovoriti sama sebi.
Volim li te?
Zelim da si sretan, to uistinu, bezuslovno zelim.
Samnom ili bez mene, samo da si sretan. Ali, jos uvijek ne znam, koje je meni draze.
Suvise se toga ocutalo da bi sada bilo izgovoreno, a sve izgovoreno, odavno je postalo ofucano.
Ne sjecam se ni ljubavi ni bola, vise. Ali pamtim srecu s tobom.
A od tog mi se najteze odvojiti, dijela moje srece koji ti drzis u svojim rukama.


Noviji postovi | Stariji postovi